Priznajte, kada ste poslednji put otisle na trafiku i kupile modni magazin, a da se recimo niste spremale za put, pa vam je trebalo nesto za prekracivanje vremena ili vas je mozda privukao neki poklon u njemu? Kada ste uopste poslednji put iscekivale neki ponedeljak, cetvrtak, neki prvi u mesecu? Da li je era Interneta, Fejsbuka, portala poput style.com i modnih blogova donela zasicenje stampon i bacanje u peti plan iste? Ne zelim da priznam to, koliko god moje ponasanje, kao potrosaca, govorilo suprotno.
Sa modnih i onim izvorno ne-modnim magazinima prvi put sam se susrela jos kao klinka. Redovno sam citala mamine Bazare (tvrdim da je to bio sjajan casopis), u kojima sam prvi put citala oTom Fordu i Aleksander Mekvin-u poznih devedesetih, saradnji Karla Lagerfelda i Klaudije Sifer, dizajneru sesira Filipu Trejsiju, a dodatni izvor za ucenje "modne azbuke" bila mi je italijanska Gioia, koja je u ono vreme devedesetih sa sjajnim papirom i reklamama na preko sto strana bila pravo (skupo!) blago.
Posle 2000. godine, dugo nismo imali na kioscima kvalitetne magazine, a onda je prvo dosao Cosmopolitan, iako lajfstajl, a ne modni casopis, otvorio je vrata licencnim izdanjima, pre svega Elle magazinu (zivo se secam kako sam kao gimnazijalka trcala po prvi primerak sa Umom Turman na naslovnici), pa magazinu Grazia. U medjuvremenu su izlazili i drugi casopisi, poput Joy-a, ali je zenit na izdavackom nebu Srbije, po mom skromnom misljenju dostignut negde u periodu 2008. i 2009. godine. Tada smo imali dva sjajna casopisa, licencni francuski L'Officiel (uredjivali su ga entuzijasti poput sjajne Jelene Karakas) i Gala style (i dalje moj najomiljeniji casopis koji sam uspela da pronadjem u nasim novinarnicama), koji je uredjivala Jovana Bozovic. Pored njih, izlazili su i casopisi poput Best shop-a i Glam shopping-a, ali su se bas u tom periodu pojavili i prvi portali koji su tada bili jos uvek skromna zamena za papir. U jednom periodu sam se radovala i dolasku italijanske Amica-e na nase kioske, ali sam se razocarala prvim brojem, kao verovatno i vecina citalaca, pa je ona uskoro i ukinuta.
Moja ranije zavidna kolekcija modnih magazina je na zalost velikim delom zrtvovana u mnogobrojnim selidbama i ne mogu da kazem da mi je bas mnogo krivo zbog toga, jer je internet zaista u danasnje vreme kao neki ogroman bakin plakar, u kome, ako se potrudite mozete pronaci dosta toga. Na kioske ne zalazim kao ranije. Kupim ponekad Elle, ukoliko mi se svidi sadrzaj koji procitam na njihovom FB ili Twitter profilu/nalogu, pre svega kada objavljuju "knjigu trendova" - izvestaj sa cetiri najuticajnije nedelje mode. Sve ostale dragocene modne vesti i druge poslastice prikupljam uz prvu jutarnju kafu, sa nekog od omiljenih web mesta.
To su pre svega portali fashion.hr (krivo mi je sto i mi nemamo jedan takav!), legendarni style.com i net-a-porter.com. Da ne spominjem FB i Twitter i naravno, genijalne modne blogove...to je tek posebna tema, o tome neki drugi put.
Ovo moderno doba, ajfona, Blekberija, tableta i bezicnog interneta ucinilo je da 250 dinara, koliko u proseku kosta neki glossy casopis radije potrosim na kafu nego na 200 strana papira. Naravno, studentski budzet mi ne dozvoljava da se na mesecnom nivou "pretplatim" na americki Vogue, na Glamour, Harper's Bazaar i slicne casopise, mada bi oni mojoj radoznaloj prirodi sigurno drzali neprestanu paznju bar u periodu od godinu dana.
Ne zelim da ovaj clanak bude "poslednji pozdrav" casopisima, na stamparskim masinama se jos dugo nece uhvatiti prasina, ali ce sve vise talentovanih ljudi posao traziti u virtuelnim, a ne konvencionalnim kancelarijama.
Ponekad mi mama kupi casopise poput Glorie IN, ali uprkos svom trudu urednistva i izboru lepih komada za fotkanje, veliki deo tog inace sasvim korektnog casopisa se svodi na reklamu, sto se meni ne dopada.
Umesto post skriptuma, obratite paznju na Svet style i stilistkinju Vanju, ima bas lepih ideja.
Sta vi citate od casopisa i koliko cesto ih kupujete?
Ipak i post skriptum - ugasen je i hrvatski magazin Stilist, koji je bio znacajno drugaciji i bas zato mi je krivo zbog odluke izdavaca da ga vise ne stampa.
Do sledeceg posta.
:-*
Ana
Sa modnih i onim izvorno ne-modnim magazinima prvi put sam se susrela jos kao klinka. Redovno sam citala mamine Bazare (tvrdim da je to bio sjajan casopis), u kojima sam prvi put citala oTom Fordu i Aleksander Mekvin-u poznih devedesetih, saradnji Karla Lagerfelda i Klaudije Sifer, dizajneru sesira Filipu Trejsiju, a dodatni izvor za ucenje "modne azbuke" bila mi je italijanska Gioia, koja je u ono vreme devedesetih sa sjajnim papirom i reklamama na preko sto strana bila pravo (skupo!) blago.
Posle 2000. godine, dugo nismo imali na kioscima kvalitetne magazine, a onda je prvo dosao Cosmopolitan, iako lajfstajl, a ne modni casopis, otvorio je vrata licencnim izdanjima, pre svega Elle magazinu (zivo se secam kako sam kao gimnazijalka trcala po prvi primerak sa Umom Turman na naslovnici), pa magazinu Grazia. U medjuvremenu su izlazili i drugi casopisi, poput Joy-a, ali je zenit na izdavackom nebu Srbije, po mom skromnom misljenju dostignut negde u periodu 2008. i 2009. godine. Tada smo imali dva sjajna casopisa, licencni francuski L'Officiel (uredjivali su ga entuzijasti poput sjajne Jelene Karakas) i Gala style (i dalje moj najomiljeniji casopis koji sam uspela da pronadjem u nasim novinarnicama), koji je uredjivala Jovana Bozovic. Pored njih, izlazili su i casopisi poput Best shop-a i Glam shopping-a, ali su se bas u tom periodu pojavili i prvi portali koji su tada bili jos uvek skromna zamena za papir. U jednom periodu sam se radovala i dolasku italijanske Amica-e na nase kioske, ali sam se razocarala prvim brojem, kao verovatno i vecina citalaca, pa je ona uskoro i ukinuta.
Moja ranije zavidna kolekcija modnih magazina je na zalost velikim delom zrtvovana u mnogobrojnim selidbama i ne mogu da kazem da mi je bas mnogo krivo zbog toga, jer je internet zaista u danasnje vreme kao neki ogroman bakin plakar, u kome, ako se potrudite mozete pronaci dosta toga. Na kioske ne zalazim kao ranije. Kupim ponekad Elle, ukoliko mi se svidi sadrzaj koji procitam na njihovom FB ili Twitter profilu/nalogu, pre svega kada objavljuju "knjigu trendova" - izvestaj sa cetiri najuticajnije nedelje mode. Sve ostale dragocene modne vesti i druge poslastice prikupljam uz prvu jutarnju kafu, sa nekog od omiljenih web mesta.
To su pre svega portali fashion.hr (krivo mi je sto i mi nemamo jedan takav!), legendarni style.com i net-a-porter.com. Da ne spominjem FB i Twitter i naravno, genijalne modne blogove...to je tek posebna tema, o tome neki drugi put.
Ovo moderno doba, ajfona, Blekberija, tableta i bezicnog interneta ucinilo je da 250 dinara, koliko u proseku kosta neki glossy casopis radije potrosim na kafu nego na 200 strana papira. Naravno, studentski budzet mi ne dozvoljava da se na mesecnom nivou "pretplatim" na americki Vogue, na Glamour, Harper's Bazaar i slicne casopise, mada bi oni mojoj radoznaloj prirodi sigurno drzali neprestanu paznju bar u periodu od godinu dana.
Ne zelim da ovaj clanak bude "poslednji pozdrav" casopisima, na stamparskim masinama se jos dugo nece uhvatiti prasina, ali ce sve vise talentovanih ljudi posao traziti u virtuelnim, a ne konvencionalnim kancelarijama.
Ponekad mi mama kupi casopise poput Glorie IN, ali uprkos svom trudu urednistva i izboru lepih komada za fotkanje, veliki deo tog inace sasvim korektnog casopisa se svodi na reklamu, sto se meni ne dopada.
Umesto post skriptuma, obratite paznju na Svet style i stilistkinju Vanju, ima bas lepih ideja.
Sta vi citate od casopisa i koliko cesto ih kupujete?
Ipak i post skriptum - ugasen je i hrvatski magazin Stilist, koji je bio znacajno drugaciji i bas zato mi je krivo zbog odluke izdavaca da ga vise ne stampa.
Do sledeceg posta.
:-*
Ana
Нема коментара:
Постави коментар